Ja se malo drugačije sećam tog čuvenog pomračenja! Naime, mene je to potpuno pomračenje "pomašilo" za nekih 10 ak kilometara! Interesantno je da se ispred moje kuće za vreme pomračenja okupila grupa ljudi (i starih i mladih), pa smo zajedno posmatrali. Bilo je pitanja, komentara, smeha, garavljenja stakla ali nikako straha. Možda je to malo čudno, s obzirom da živim u malom mestu i ljudi nisu baš preterano upućeni u "taj svemirski mehanizam". Ne znam kako je pomračenje prošlo po gradovima, ali znam da je kod nas bilo zanimljivo i više od toga! He, he, he...kokoške otišle na spavanje u sred dana!!! Sablasna tišina (mislim na zivotinjske zvuke). Na selu se uvek čuje lavež, cvrkut...tada je to izostalo! Jedinu buku smo pravili mi! Pored ovoga, najupečatljivije su mi u sećanju ostale BOJE! Sve je bilo nekako čudno i imalo neku drugačiju nijansu nego obično, ma bilo je stvarno za pamćenje.
Author: Gost

Komentari

  • Aleksandar Zorkić said More
    Ma da, to je tačno, ali ja govorim ono... 9 sati ranije
  • Duca said More
    Ako vreme ne protiče uvek istom... 23 sati ranije
  • Duca said More
    Hm, ako se ne varam zadnji put kada sam... 1 dan ranije
  • Bojan said More
    Dosta je bilo naucne fantastike i... 2 dana ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Ili to što vidimo nije to kako ga mi... 2 dana ranije

Foto...