Ja se malo drugačije sećam tog čuvenog pomračenja! Naime, mene je to potpuno pomračenje "pomašilo" za nekih 10 ak kilometara! Interesantno je da se ispred moje kuće za vreme pomračenja okupila grupa ljudi (i starih i mladih), pa smo zajedno posmatrali. Bilo je pitanja, komentara, smeha, garavljenja stakla ali nikako straha. Možda je to malo čudno, s obzirom da živim u malom mestu i ljudi nisu baš preterano upućeni u "taj svemirski mehanizam". Ne znam kako je pomračenje prošlo po gradovima, ali znam da je kod nas bilo zanimljivo i više od toga! He, he, he...kokoške otišle na spavanje u sred dana!!! Sablasna tišina (mislim na zivotinjske zvuke). Na selu se uvek čuje lavež, cvrkut...tada je to izostalo! Jedinu buku smo pravili mi! Pored ovoga, najupečatljivije su mi u sećanju ostale BOJE! Sve je bilo nekako čudno i imalo neku drugačiju nijansu nego obično, ma bilo je stvarno za pamćenje.
Author: Gost

Komentari

  • Aleksandar Zorkić said More
    1) Maraton traje jednu noć. Obično je... 2 sati ranije
  • Rapaic Rajko said More
    Izvinjavam se sto nisam upucen u... 2 sati ranije
  • Baki said More
    17. septembar 2022. Naučnici veruju da... 2 sati ranije
  • Živko Teodosić said More
    Živko Teodosić - Sila ili pokrtačka... 3 dana ranije
  • Bojan said More
    Da kako da ne  8) odose sa rakete pre... 4 dana ranije

Foto...