Kada pomislimo na prvi kontakt sa vanzemaljskom civilizacijom, um nam najčešće ispune scene iz holivudskih filmova: ili se suočavamo sa neprijateljskom invazijom ili susrećemo benevolentna bića koja nam nude svoju mudrost. Ali šta ako je najverovatniji scenario prvog kontakta nešto sasvim drugačije?
"Dobrodošli na prvu stanicu autostoperskog vodiča kroz sunčev sistem, a naša destinacija je glavna zvezda ovog vodiča, i solarnog sistema bukvalno, a to je ogromna sfera sačinjena od plazme, koja svake sekunde pretvara 4 miliona tona materije u energiju, drži sve planete na okupu i zove se Sunce."
Nalazimo se unutar galaksije pa vidimo njenu unutrašnjost, a ne i njene spoljne delove. Ipak imamo puno fotografija na kojima se naša galaksija vidi iz daleka. Kako je to moguće? Kako znamo kakav je oblik naše galaksije kada vidimo samo njenu unutrašnjost? To je kao kada sedite u nekoj sobi, a ipak snimite celu kuću iz daleka.
San o kolonizaciji Marsa duboko je ukorenjen u našoj kolektivnoj svesti. Podstaknut vizionarskim entuzijazmom ličnosti poput Ilona Maska, ideja o Marsu kao "rezervnoj planeti" za čovečanstvo postala je gotovo opšteprihvaćena. Mars se predstavlja kao naša sledeća velika granica, utočište u slučaju da uništimo Zemlju i neizbežan sledeći korak u ljudskoj evoluciji.
U mračnoj noći bez Meseca, daleko od gradskih svetala, na nebu se može nazreti bleda, izdužena mrlja. To je galaksija Andromeda, poznata i kao M31, naš najbliži veliki galaktički sused i najudaljeniji objekat vidljiv golim okom. Jedna od najpoznatijih činjenica o njoj jeste da se neumoljivo kreće ka nama, predodređena za titanski sudar sa našim Mlečnim putem za nekoliko milijardi godina.
Svakodnevno slušamo vesti o klimatskim promenama, ali da bismo zaista razumeli budućnost naše planete, moramo pogledati mnogo dalje – u njenu duboku prošlost i kosmičke ritmove koji je oblikuju milijardama godina.
Nedavna istraživanja supermasivne crne rupe u centru naše galaksije Mlečni put, poznate kao Strelac A* (Sgr A*), pokazuju da ta crna rupa nije toliko alava te da ne proždire sve u svojoj okolini. Koristeći instrumente poput Spektrografa i uređaja za snimanje poboljšane rezolucije (ERIS) na Veoma velikom teleskopu (VLT) u Čileu, istraživanje sa Univerziteta u Kelnu otkrilo je da blizina Sgr A* nije nužno smrtna presuda kakvom smo je nekada smatrali, donoseći nekoliko iznenađujućih zaključaka.